Uvod

Impetigo je upalna bolest najpovršnijih slojeva kože izazvana infekcijom (zarazom) bakterijama (najčešće tzv. zlatnim stafilokokom). Zahvaća dijelove kože koji su prethodno oštećeni ubodom insekta, ogrebotinom ili na drugi sličan način.

Najčešće se javlja u dječjoj dobi (između druge i pete godine života), ali se može javiti u osoba bilo koje dobi. Procjenjuje se da na impetigo otpada 10% svih kožnih bolesti djece. Podjednako je čest u djevojčica i dječaka. U odrasloj dobi češće se javlja kod muškaraca.

Razvoju i širenju bolesti odgovara topla i vlažna klima odnosno vlažna, znojna koža te boravak većeg broja osoba u ograničenom prostoru. U ljetnim mjesecima jedan od češćih razloga nastanka impetiga je infekcija “razgrebanih” mjesta uboda komarica bakterijama iako i svako drugo oštećenje kože u uvjetima tople i vlažne ljetne klime čini dobru podlogu za razvoj bolesti.

Dijagnoza

U slučaju pojave promjena na koži koje nalikuju impetigu potrebno se javiti liječniku. Liječnik će potvrditi dijagnozu impetiga na temelju prikupljenih podataka o načinu pojave bolesti, kliničke slike odnosno izgleda kožnih promjena i pratećih simptoma.

Tipične promjene na zahvaćenim područjima kože čine crveni plakovi na kojima se nalaze kraste žute boje. Također, promjene mogu biti u obliku mjehur(ić)a (tzv. bula) koji su najčešći u djece u prve dvije godine života. Koža zahvaćenog područja može svrbiti i boliti. Promjene na koži najčešće se javljaju na licu, ali mogu zahvatiti bilo koji drugi dio tijela. Kako su vrlo zarazne, lako se prenose s jednog na drugo mjesto na koži, osobito ako su praćene svrbežom koji potiče takvo širenje.

Rijetka komplikacija težeg oblika bolesti najčešće izazvanog bakterijom streptokokom je upala i zatajivanje bubrega (tzv. glomerulonefritis). Javlja se u 5% oboljelih obično tjedan do dva tjedna nakon početka bolesti pojavom temperature, otoka, crvene mokraće i povišenog krvnog tlaka. Vrlo rijetke komplikacije impetiga mogu biti gnojna upala zglobova, reumatska groznica, sepsa.

Liječenje

Liječenjem se ublažavaju odnosno uklanjanjaju simptomi bolesti, a liječnik ili ljekarnik će preporučiti primjenu antibakterijske terapije.

U blažim slučajevima antibakterijske kreme, masti ili gelovi mogu se primijeniti lokalno, a u težim i opsežnijim slučajevima posebice ako su praćeni općim simptomima infekcijske bolesti (povišena tjelesna temperatura, malaksalost, mučnina, povraćanje, proljev, otok limfnih čvorova) bolesnici dobivaju antibiotike na usta (peroralnim putem) ili po potrebi u obliku injekcija.

Bolest je najčešće blaga i spontano prolazi, a lokalna antibakterijska terapija (npr. gel s vodikovim peroksidom ili antibiotska krema ili mast) može pomoći ubrzati tijek i cijeljenje promjena na koži.